Muzej nauke i tehnike postao je matični muzej za tehničku građu 1995. godine. Pod matičnošću se podrazumeva nadležnost prema vrsti muzejske građe, pa se tako briga o svim predmetima tehničke kulture u našoj republici našla pod okriljem Muzeja nauke i tehnike. Jedan od poslova u okviru matičnog delovanja je i utvrđivanje kulturnih dobara koja nisu u posedu muzeja, već mogu biti vlasništvo različitih ustanova ili pojedinaca. Na taj način do sada je zaštićeno oko 60 predmeta i oni su uvedeni u knjigu – Registar kulturnih dobara van muzejskog fonda, a njihovo stanje se prati kroz stručni nadzor koji se obavlja jednom godišnje.
Na ovaj način Muzej nauke i tehnike štiti veoma vredne predmete tehničke kulture, u nekim slučajevima sprečava njihovo uništenje ili iznošenje iz zemlje, upućuje vlasnike u mere tehničke zaštite i, u najširem smislu, podiže svest o značaju očuvanja tehničke kulturne baštine. Tako je, na primer, zaštićena zbirka Titovih automobila, zatim zbirka televizijske tehnike koja se koristila u vreme kad je televizija počinjala kod nas, i devet brodova s kraja 19. i početka 20. veka. Posebno je zanimljivo to što neki od ovih predmeta još uvek obavljaju svoju funkciju, kao žakar razboji koji i danas uzorke sa bušenih kartica pretvaraju u svilene stolnjake, salvete i posteljinu, ili parna mašina koja neprekidno od 1871. godine pokreće lift do jame u Senjskom rudniku.
Parni teretni brod „Župa“ (bivša „Una“) iz 1913. godine Broj u Registru: 2005/33 Vlasnik: Preduzeće za vodne puteve Ivan Milutinović – PIM, Beograd
Žakar razboji sa bušenim karticama Broj u Registru: 2005/30 Vlasnik: Novitet - Dunav iz Bezdana
Parna mašina „J. Körösi“ iz 1871/1873 godine Broj u Registru: 2005/31 Vlasnik: Rudnik mrkog uglja Rembas Resavica